Kraljice Natalije 44, Beograd - Radno vreme: Pon-Pet 10h-17h | Sub 10h-15h

VIZIJE ZLATNOG DOBA SVIH SVETSKIH TRADICIJA

U kolektivnom sećanju i svesti čovečanstva su ostala kroz mitove i legende sećanja na Zlatno Doba harmonije i sklada, koje će se ponovo vratiti. Na dubljim nivoima svesti je vreme i onako iluzija, tako da vizije budućeg Zlatnog Doba mogu biti odjeci davne prošlosti.

Sam Baba pominje u knjizi „Ćovečanstvo čuj“ termin „zlatna doba“ u mnnožini kada govori  o cikličnim smenjivanjima destruktivnog i kreativnog aspekta Boga:

  • “Uvek postoje dva aspekta Božanstva koji su vazda aktivni u događajima u svetu. U persijskom jeziku razorni aspekt Božanstva nazvan je “samoveličanje“, a stvaralački aspekt “samoblaženstvo“. Kada preovlada “samoveličajući“ aspekt Boga, dolazi do razaranja i patnje ogromnih razmera, kao u poslednjem svetskom ratu. Aspekt “božanskog blaženstva“, s druge strane, donosi mir i izobilje. To su obično zlatna doba civilizacije.”

Skoro sve svetske tradicije i kulture najavljuju Zlatno doba.

Prelazak iz doba mraka, Kali Yuge, u zlatno doba, Satya Yugu, doba Istine, kada će znanje, meditacija i bavljanje duhovnošću biti posebno bitni, a čovečanstvo će živeti u harmoniji sa Zemljom i svi ljudi će biti srećni.

  • U Mahabharati stoji opis Satya (Krita) yuge:
  • Ljudi nisu ni kupovali ni prodavali; nije bilo siromašnih i bogatih; nije bilo potrebe za radom, jer se sve što je ljudima bilo potrebno dobijalo snagom volje; glavna vrlina bila je napuštanje svih svetovnih želja. Krita yuga je bila bez bolesti; nije bilo smanjenja sa godinama; nije bilo ni mržnje ni taštine, ni bilo kakve zle misli; nema tuge, nema straha. Celo čovečanstvo je moglo da dostigne vrhunsko blaženstvo.

Arkadija u grčkoj mitologiji, bog Pan vlada zlatnim dobom. Po njemu je i Petar Pan, vladar Nedođije, dobio ime. A u Nedođiji vladaju deca – „Nećete ući u Carstvo Nebesko ako ne postanete ponovo kao deca“ Nevini i čisti.

U naše vreme simbol Zlatnog Doba je postalo precesijsko Doba Vodolije, znaka čiji je vladar Uran, koji utiče na nova naučna dostignuća, nagle i revolucionarne promene, i sveopštu ljubav i harmoniju. Doba Vodolije bi trebalo da vlada i vrši svoj uticaj okvirno narednih 2000 godina.

Blisko povezano sa Vodolijom je i opšti pojam Novog Doba, u okviru koga se smešta puno toga, ali je to poprimilo obrise velikog pokreta duhovnih ljudi koji žele da vide da se naša planeta preobražava u mesto mnogo lepše za život nego što je sada.

Uzdizanje, podizanje vibracije, ulazak u 5D, duhovno buđenje su pojmovi koji se često koriste i kojima se označava uzdizanje pojedinačne i kolektivne svesti u XXI veku. Ti svi tokovi se slivaju u jedinstvenu reku koja skoro neprimetno raste dok na Zemlji umnožavaju haos oni koji ne žele i dalje da izađu iz obrazaca pohlepe, požude, moći, kontrole…

Vizija Pitera Danova, velikog bugarskog mistika koji je živeo u prvoj polovini XX veka, se neverovatno podudara sa Babinim najavama tranzicije ka Novom Čovečanstvu:

„Proći će još nekoliko decenija pre dolaska te Vatre koja će preobraziti svet donoseći novo moralno znanje. Taj ogroman val dolazi iz kosmičkog prostora i preplaviće celu Zemlju. Svi oni koji mu se budu opirali biće odneseni i prebačeni negde drugde.

Premda se svi stanovnici ove planete ne nalaze na istom nivou evolucije, novi val će osetiti svako od nas. A preobražaj će zahvatiti ne samo Zemlju već i celokupan kosmos.

Najbolja i jedina stvar koju čovek sada može učiniti je da se okrene Bogu i poboljša samog sebe u domenu svesti, da podigne svoju vibraciju kako bi se našao u skladu sa velikim talasom koji će ga uskoro preplaviti.

Vatra o kojoj govorim, koja prati nove uslove pružene našoj planeti, podmladiće, pročistiti, obnoviti sve: materija će biti oplemenjena, vaša srca biće oslobođena teskobe, nevolja, nesigurnosti i postaće sjajna; sve će se poboljšati, uzdići. Negativne misli, osećaji i dela biće iscrpljeni i iskorenjeni.

Sve što je oko vas uskoro će se urušiti i nestati. Ništa neće ostati od ove civilizacije i njene izopačenosti; cela će Zemlja biti protresena i ni traga neće ostati od ove naopake kulture koja drži ljude pod jarmom neznanja. Potresi nisu samo mehanička geološka pojava; njihova svrha je da probude intelekt i srce ljudi, kako bi se mogli rešiti svojih grešaka i svoga kratkoumlja te shvatiti da u svemiru nisu sami.

Naš Solarni sistem sada prolazi kroz područje kosmosa gde je jedno davno uništeno sazvežđe ostavilo za sobom svoj trag, svoju prašinu. Ovo prolaženje kroz kontaminirani prostor je izvor zatrovanosti, ne samo stanovnika Zemlje, već i svih stanovnika drugih planeta naše galaksije. Jedino sunca nisu zahvaćena negativnim uticajem tog nepovoljnog okruženja.

To područje se naziva „trinaesta zona“, a neki je nazivaju i „zonom prepreka“. U tom području naša planeta je bila „zaglibljena“ hiljdama godina, ali konačno se približavamo izlazu iz tog prostora tame i na pragu smo ulaska u jedno duhovnije područje gde žive razvijenija bića.

Zemlja sada sledi uzlazeće kretanje i svako bi se trebao potruditi da se uskladi sa strujama uzlaženja. Oni koji odbiju pokoriti se toj orijentaciji izgubit će prednost dobrih namera koje će se pružati u budućnosti za njihovo uzdizanje. Zaostaće u procesu evolucije i moraće čekati desetine miliona godina na dolazak novog uzdižućeg vala.

Zemlja, Solarni sistem, svemir, sve se okreće prema jednom novom smeru pod impulsom Ljubavi. Većina vas još uvek smatra da je Ljubav jedna jalova sila koja zaslužuje samo podrugljiv podsmeh, ali to je najjača od svih sila! Novac i moć još uvek se slave kao da od njih zavisi tok vašeg života. U budućnosti, svi će se pokoravati Ljubavi i svi će joj služiti. Ali, čovekova svest probudiće se tek kroz patnje i nevolje.

Zastrašujuće objave proroka Danijela zapisane u Bibliji odnose se na doba koje se upravo otvara. Biće poplava, uragana, ogromnih požara i potresa koji će zbrisati sve pred sobom. Krv će teći u potocima. Biće revolucija; strašne eksplozije odjekivaće u brojnim područjima Zemlje. Onde gde je bilo kopno, pojaviće se voda; a tamo gde je bila voda, pojaviće se kopno. Bog je Ljubav…

no ovde govorimo o kazni, odgovoru prirode na zločine koje čovek čini od početka mračnih vremena protiv svoje Majke – Zemlje.

Nakon tih patnji, oni koji će biti spašeni, „duhovna krema“, upoznaće Zlatno doba, sklad i beskrajnu lepotu. I zato, kada dođe vreme patnji i strahota, sačuvajte svoj mir i veru, jer zapisano je da s glave pravednika ni vlas kose neće pasti. Ne budite malodušni, jednostavno sledite svoj proces ličnog usavršavanja.

Ne možete ni zamisliti kakva vas fantastična budućnost čeka. Jedna Nova Zemlja izroniće na svetlo dana. Za nekoliko decenija rad će biti manje naporan i svako će imati vremena da se posveti duhovnim, intelektualnim i umetničkim aktivnostima. Pitanje odnosa između muškarca i žene napokon će biti razrešeno po načelu jednakosti i sklada: i jedno i drugo imaće mogućnost da slede svoje težnje. Odnosi parova biće temeljeni na recipročnom poštovanju i uvažavanju. Ljudi će putovati kroz različite nivoe prostora i probiće se kroz intergalaktički prostor. Proučavaće način svog funkcionisanja i ubrzo će biti u stanju spoznati Božanski svet i stopiti se s vrhovnom silom svemira.

Novo doba je doba šeste rase. Vama je predodređeno da se za nju pripremite, da je toplo dočekate i da je živite. Šesta rasa će se izgraditi oko ideje Bratstva. Više neće biti sukoba ličnih interesa; svaki čovek težiće jedino tome da se prilagodi Zakonu Ljubavi.

Šesta rasa biće Rasa Ljubavi. Za nju će se oformiti jedan novi kontinent. On će se pojaviti na Pacifiku (Tihom oceanu) i tamo će Oni Najviši moći uspostaviti svoje mesto na ovoj planeti.

Osnivače te nove civilizacije nazivam „Braćom čovečanstva“ ili pak „Decom Ljubavi“. Oni će nepokolebljivo slediti načela Dobrote i predstavljaće novu vrstu ljudi. Ljudi će formirati porodice, kao jedno veliko telo, a svaki će narod predstavljati pojedini organ u tom telu. U novoj rasi Ljubav će se manifestovati na tako savršen način da današnji čovek jedva to može pojmiti.

Zemlja će ostati teren pogodan za borbu, ali sile tame će se povući i Zemlja će ponovo biti slobodna. Videvši da drugog puta nema, ljudi će se svesrdno prikloniti putu novog života, putu spasenja. U svojoj bezumnoj oholosti neki će se, do samog kraja, nadati da će na Zemlji nastaviti sa životom koji Božanski poredak osuđuje, ali svatko od njih na kraju će shvatiti da upravljanje svetom ne pripada njima.

Svetlo dana ugledaće jedna nova kultura koja će počivati na tri glavna temelja: ponovnoj vladavini ženskog principa; ponovnom poštovanju poniznosti i skromnosti; zaštiti ljudskih prava.

Svetlost, dobro i pravda na kraju će pobediti, to je samo pitanje vremena.

Religije se trebaju pročistiti. Svaka od njih sadrži česticu Učenja Majstora Svetlosti, ali pomućenu neiscrpnim zalihama ljudskog zastranjivanja. Svi će se vernici morati ujediniti i uskladiti s jednim glavnim načelom: kao temelj svih verovanja moraće uzeti Ljubav, ma kakva verovanja gajili.

Ljubav i Bratstvo – to je jedinstvena baza! Zemlju će uskoro zapljusnuti izvanredno brzi talasi kosmičkog elektriciteta. Za nekoliko decenija, gledano od ovoga trenutka (1944. godine), bića koja su loša i vode druge na stranputicu neće moći izdržati intenzitet tih valova. Njih će, stoga, apsorbovati Kosmička Vatra koja će progutati i uništiti zlo koje u sebi nose. Tada će se pokajati jer zapisano je: „Svako će slaviti Boga“.

Naša majka, Zemlja, oslobodiće se ljudi koji ne prihvtaju novi život. Otresće ih se poput trulih plodova. Uskoro, oni se više neće moći ponovo uteloviti na ovoj planeti, a to neće moći ni zločinci. Ostaće samo oni koji u sebi gaje Ljubav.

Na Zemlji nema nijednog mesta koje nije ukaljano ljudskom ili životinjskom krvlju; stoga se ona mora podvrgnuti pročišćenju. I zbog toga će neki kontinenti potonuti, a drugi će izroniti. Ljudi ni ne slute koje im opasnosti prete. Oni nastavljaju stremiti jalovim ciljevima i jure za užicima. Nasuprot tome, pripadnici šeste rase biće svjesni dostojanstva svoje uloge i poštovaće slobode svih ljudi i svih stvorenja. Hraniće se isključivo namirnicama dobijenim iz biljnog sveta. Njihove ideje imaće moć da kolaju slobodno poput vazduha i dnevnog svetla.

Reči „ko se ne rodi nanovo“ odnose se na šestu rasu. Pročitajte 60. poglavlje Izaije; ono govori o nadolazećoj šestoj rasi, Rasi Ljubavi. Nakon grdnih muka i nevolja, ljudi će prestati da greše i ponovo će pronaći put vrline. Svuda na našoj planeti klima će biti umerena i više neće biti oštrih varijacija i surovih klimatskih uslova. Vazduh će ponovo postati čist, a isto tako i voda. Paraziti će nestati. Ljudi će se prisetiti svojih ranijih utelovljenja i rado će primećivati da su napokon oslobođeni svog ranijeg stanja.

Na isti način na koji se rešavamo parazita i uvelog lišća na vinovoj lozi, tako deluju i razvijena bića kako bi pripremila ljude da služe Bogu Ljubavi. Pružaju im dobre uslove za razvoj i rast, a onima koji žele čuti, oni kažu: „Ne bojte se! Još samo malo i sve će biti dobro; na dobrom ste putu. Onaj ko želi upoznati novu kulturu, neka savesno radi i priprema se.“

Zahvaljujući ideji o Bratstvu, Zemlja će postati blagoslovljeno mesto, i to uskoro. Ali pre toga ovamo će biti „poslate“ velike patnje kako bi probudile čovekovu svest. Gresi nakupljani hiljdama godina moraju se iskupiti. Žestok val koji emanira iz viših ravni doprineće otklanjanju karmi ljudi. Oslobađanje se više ne može odgađati. Ljudski rod se mora pripremiti za velika i neizbežna iskušenja koja dolaze kako bi se stalo na kraj sebičnosti.

Pod zemljom se sprema nešto izvanredno. U prirodi će se uskoro manifestovati revolucija koja je grandiozna i posve nezamisliva. Bog je odlučio obnoviti Zemlju, i On će to i učiniti!

Svršetak je jednog doba; novi poredak zameniće stari, poredak u kojem će na Zemlji vladati Ljubav.”

 

Primetite da je ova vizija Danova nastala još za vreme Drugog svetskog rata, 1944. Neverovatna je količina podudarnosti ne samo sa onim što je Baba najavio, već i onim što se danas odvija pred našim očima na planeti.

Zaharia Sičin i još neke vizije Novog Doba pominju ciklus od 26.000 godina (isti period koji Baba pominje kao ciklus vremena), u kome iznova dolazi do prolaska našeg sunčevog sistema kroz galaktički fotonski pojas više vibracije. Iz centra naše galaksije se zračenje prenosi kroz naše Sunce. To se pominje i u „Sudnjem danu“ Pola Otoa Hesea i u mnogim new age objavama, porukama i knjigama.

Samo na jednom mestu je Baba pomenuo da posebna zračenja teku iz centra naše galaksije, preko našeg Sunca, ka Zemlji (bold je moj):

  • Neko je bio upućen na jutarnju meditaciju i Baba je objasnio:
  • Najbolje vreme za meditaciju je između 3 i 5 ujutru. Zašto? (To je tajna) Postoji veza između sunca i univerzuma, i u nameri da meditira, neko mora da prođe kroz solarni (astralni) plan. U nameri da pruži podsticaj poklonicima, Sadguru (Savršeni Učitelj) se smešta na tačke tih planova i univerzuma između 3 i 5 ujutru. To znači da posebna zračenja teku iz centra naše galaksije preko našeg Sunca do Zemlje i Sadguru podstiče taj tok koji pomaže aspirantima u molitvi i meditaciji. Ni jedan Sadguru to nije objasnio tako jasno.
  • Revised Lord Meher, p. 980 (Toka, 1928), copyright AMBPPCT

 

Knjiga Dzyana je drevni rukopis, koji se po nekima dugo skrivao u tibetanskim manastirima, i koji je prva objavila H. P. Blavatska, osnivač teozofije. Verujem da većina vas ne zna za ovaj rukopis, i zato ću navesti najznačajnije odlomke. Delovi rukopisa jako podsećaju na ono što će se dešavati u našem vremenu, iako govore o drevnoj istoriji i arhetipskim bitkama naše planete i razdvajanju čovečanstva na svetlosni deo, pun vatre ljubavi, i deo obuzet tamom (ovde sam naveo samo pojedinačne odlomke, posebno zanimljive radi paralela sa drugim vizijama):

„Jedinorodni Sin Božji sišao je na Zemlju da uzme na svoje srce puno ljubavi sve otrovne strele mraka. Njegove pobede ostvarene su samo zahvaljujući ljubavi. On je omekšao okamenjena srca najnežnijim strujama svetlosti. Mnogi su ga sledili, propovedajući Jevanđelje ljubavi — koja je pobedila zver u čoveku.

Čovečanstvo se ujedinjavalo pod zastavom svetlosti. Odjekivalo je vatrama srca. Ali među njima, sluge tame jurile su tamo-amo besnije nego ikad, loveći one koji su zadržali svoju zlobnu kamenost srca… No oni koji su ustali iz pepela već su se uspinjali blistavim stepenicama ka zvezdama.

Čovečanstvo se ujedinjavalo pod zastavom svetlosti. Odjekivalo je vatrama srca. Ali među njima, sluge tame jurile su tamo-amo besnije nego ikad, loveći one koji su zadržali svoju zlobnu kamenost srca… No oni koji su ustali iz pepela već su se uspinjali blistavim stepenicama ka zvezdama.

… Um je morao da ukroti svoj razmahani jezik, i ustupi mesto tihim strujama srca.

Srce je utihnulo u istom trenutku u kojem je osetilo da čovek odbija ljubav. Nije moglo da zrači mržnjom, jer je bilo usklađeno s opštim ritmom večnosti, koja je pulsirala sa strujama ljubavi. Živo srce bilo je stvoreno da voli, i ako nije volelo to je značilo da je mrtvo;

Vatra sfera počela je da prilazi sve bliže Zemlji, napredujući poput čvrstog zida. Sluge tame počeli su da strepe. Zov čovečanstva dao je bogovima legitimno pravo da povećaju vrtenje Točka, koji je sada prosecao svetu vatru. Vatra nije bila opasna za ljude koji su žudeli za ljubavlju, ali se tama nje plašila više od svega na svetu…

Svetlost je počela da se rasplamsava jarkom vatrom, gutajući sve zablude grešnog ljudskog uma. Čovek je počeo da uviđa pravu boju sopstvenih misli. I sada je zaista počeo da zarađuje pravo da se zove Homo sapiens, jer je konačno shvatio da je prerano smatrao sebe mudrim, ne posedujući u stvari takav dar. Um je počeo da opaža mudrost, koja se uvek zasniva samo na ljubavi.

Svetlost se zapalila u svetu. Sve se pojavilo u svojoj pravoj boji. Svet je postao čist, ogolivši rane kojima je bilo potrebno zarastanje.

Čovek – kap zajedno sa celim okeanom čovečanstva – moraće prvo da se pročisti. A pomoć u toj misiji spasavanja došla je kroz dar svetlosti i pročišćujući plamen ljubavi, u koji je sve čemu je trebalo pročišćenje trebalo da se uroni. Čovek je tako bio naoružan svetlošću ljubavi.

Novi krug dešavanja doneo je sa sobom nove ljude. Nisu se plašili plamena, jer su bili satkani od njega. Njihova srca disala su u vatri…

Ljudi su govorili da postoji život na Suncu. Njihovo duhovno oko ponovo je progledalo, i videlo, kroz sloj vatre, mnoštvo plamtećih uzvišenih bića. Mogli su da razaznaju da je život proširio svoje granice, daleko izvan granica jedne planete… Svest im se širila da sadrži nove tajne stvaranja. Čovek, koji je mogao sam da vidi, sada je imao pristup svemu što je ranije bilo nevidljivo njegovim slepim očima. Svet je bio beskrajan i pun života. Sve je bilo svesno i disalo – udisalo i izdisalo – bio to cvet, čovek, zvezda ili beskrajni okean večnosti. Sve je disalo, prožeto životom. Čovek nije bio sam; imao je u sebi žive svetove…

Samo je novo čovečanstvo još uvek gajilo u sebi ostatke prošlosti, koji su bili na rubu toga da nadžive svoje vreme. Opšti zakon ih je pravedno smestio među one za koje se već smatralo da pripadaju čovečanstvu budućnosti. Za one sa srcima otvorenim da sve vide, bio je ogroman izazov hodati pored ljudi iz prošlosti čije je srce još uvek bilo slepo. Smrad misli koje su trulile u prljavim zadasima takvih pomračenih umova činio je njihov zajednički put nepodnošljivim novom čovečanstvu. Ali oni posvećeni misiji božanske ljubavi nisu imali pravo da skreću sa svog zacrtanog puta ili da traže lakši put. Umesto toga, bili su dužni da prolaze bez greške kakvu god dužinu puta, koja bi omogućavala njihovim slepim saputnicima da povrate vid od sjajne svetlosti. I srce, sad omekšano u zracima najnežnije ljubavi, moraće onda da napravi svoj Izbor: prihvatiti svetlost ljubavi ili se zatvoriti u mrak zlonamernog poricanja.

Uzdizanje zvezda. Ovo je bio čas posebno poštovan od strane bogova koji vrte Točak… Zvezde su se sakupljale u grupe, a oko njih nizala su se čitava sazvežđa vatronosnih srca koja su se vinula u velike visine. To su bila vatrenobela jezgra, koja su izletela iz prostog ljudskog srca, punog ljubavi. To su bila jezgra budućih džinovskih zvezda koje će osvetljavati večnost… Ovo je bio magični prizor koji je očarao oštro oko bogova…

Radost sfera! Bila je bezgranična. Čovečanstvo je uspelo da širi radost svima. Bilo je u stanju da pročisti sebe i sfere koje ga okružuju od smeća koje je nekada izbacivalo. Uz trezveno samoispitivanje sa svih strana, na kraju je povratilo vid, i sada je moglo da procenjuje ispravno i samu svetlost i tamu oko nje. Zahvalno je prihvatilo jedno, a odbacilo drugo. Čovečanstvo je napravilo svoj konačni izbor, čiji je rezultat bio svetlost novorođenih zvezda… A, sve vreme, sfere su se ispunjavale srebrnim sjajem, osećajući svež priliv najnežnijih božanskih struja ljudske zvezdane ljubavi…

        Svet se topio u vatrama, rastvarajući se u vatrenim zagrljajima toplote i ljubavi srca. Kamenje se topilo…

Bogovi su uradili naglo obrtanje Točka, oslobađajući pršteći zid vatre koji je ciljao pravo na Zemlju. Bio je to novi krug vremena, koji su ljudi nazvali Armagedon… Zemlja je stupila u mistični brak sa vatrom, i verena je za nju sve od onih drevnih vremena kada su bogovi tek dotakli Točak života kako bi uradili prvo obrtanje… Zemlja je sjala u vatri ljubavi.

Gomila anđela se kovitlala okolo blagosiljajući duše koje su se uzdizale ka svetlosti. Slavlje će, činilo se, trajati večno. Niko nije imao želju za ratom, niko nije žudeo da seje seme smrti, niko nije hteo da se vrati u prošlost. Svet je napredovao u budućnost, gde ga je čekala besmrtnost.
Žiža vatri jasno je ukazivala na cilj koji je služio kao polazna tačka onima koji su se kretali kroz večnost nebrojenim putevima stvaranja.

Ljubav — bila je štit i oklop, mač i ruža sveta. Ljubav — bila je jedini zakon, ovlašćen da sve postojeće norme i pravila podredi sebi. Ljubav — ona je uvek u pravu, jer dolazi iz srca koje plamti vatrom božanske mudrosti. Ljubav čeka… Ona čeka svakoga, strpljivo odana svima koji joj dođu. Ona priprema svakome velikodušan poklon, i onaj ko joj dođe dobija svoj mali dodir topline, blago koje se ne može ničim izmeriti….

Čovek je morao da voli da bi se spasio. Voleo ga je ceo svet, i zato je bio dužan da uzvrati svetu na isti način….

Sunčev disk počeo je da gubi gustinu čvrsto povezanih niti vatre. Prolazilo je kroz proces obnove. Noseći novi priliv talasa božanske ljubavi, bogovi su preobrazili vidljive, gušće oblike u nevidljive, finije. Činilo se da Sunce poprima svojstvo providnosti. Prihvatajući stanje potpune smirenosti i bestežinskog stanja, posmatralo je kako Zemlja menja oblik. Postajala je i sve ređa, dok su se oni koji su još nedavno puzali po njoj, bez snage da se podignu ili čak ispruže udove, sada slobodno kretali po njenoj površini, a stopala im jedva dodirivala tlo. Gusta, okamenjena tela prošla su kroz period koji je razvoj odredio, postajući sve lakša. Klizila su poput bogova koji su se odjednom našli na Zemlji, po prvi put. Najzad, sinovi Božji bili su sami bogovi, baš kao što je i Sin Čovečji bio i čovek…

        Tajna se odvijala širom Univerzuma. Samo su bogovi znali šta će njihova preobražavajuća moć ljubavi činiti za svet. I to je bilo savršeno, jer su ljudi u potpunosti poverili svoja srca svojim spasiteljima, i ispunili ta srca neizrecivom ljubavlju prema njima.

Reč tišine bila je glavno sredstvo komunikacije. Kako je osetljivost ljudi postajala prefinjenija, grubi govor postepeno je izgubio svoju privlačnost, i naposletku sasvim izgubio značaj. Ljudi su počeli da govore jezikom srca — jezikom ljubavi. Nisu mu trebala duga objašnjenja, pošto je bio jednostavan i odmah razumljiv. Ljudi nisu imali šta da objašnjavaju ili dokazuju; sve na svetu bilo je čisto i kristalno jasno. U tom naročitom stanju, ljudi nisu više imali nikakvu neodoljivu želju da govore, i usne su im ostajale zatvorene vekovima, jer više nisu bile potrebne. Svi motivi i težnje duše mogli su se iskazati kroz oči. A srce-sunce potvrdilo je istine Duha, obavijajući sve milujućom strujom božanski čiste ljubavi. Ljubav nije znala za reči i nisu joj nikada bile potrebne, jer je mogla da priča samo glasom velike tišine. I taj govor su ljudi dočekivali sa dobrodošlicom i razumevanjem.

Dar bogova — toplina ljubavi. Dar srca — posvećenost božanskoj ljubavi. Svet je bio usijan. U vatri su rođeni bogovi. Spustili su se na Zemlju da prime vatreno krštenje Duhom. Toplina ljubavi obgrlila je planetu, dajući joj veliku sličnost sa vatrenobelim jezgrom Sunca. Poput sjajne zvezde blistala je na nebeskom svodu, sada kao nebesko svetlilo, velikodušno obdarujući nastajući život svetlošću ljubavi…

 

Neverovatna je sličnost „Knjige Dzyana“ sa Babinim rečima, „Sudnjim danom“ Hesea i drugim proročanstvima. Poetskim i biblijskim jezikom opisani su događaji kao u „Sudnjem danu“, nestanak sunca, preoblikovanje Zemlje, Avatar kao Sin Čovečiji, Točak kao simbol spiralne cikličnosti kosmičkih dešavanja…

Drevne bitke dobra i zla čak podsećaju i na „Gospodara prstenova“ Tolkina. Kad smo već kod Tolkina, da li mislite da je slučajno što su Babi dva puta pročitali „Gospodara prstenova“ – u kome je Tolkin dotakao možda drevnu istoriju naše planete, kada je Drevni Avatar hodao Zemljom?

Reč, svetlost, ljubav, vatra ljubavi su pojmovi iz „Knjige Dzyana“ bliski Babi i drugim mitovima. Primetite da nas na putu oboženja vode bogovi, koji su pre nas prešli isti duhovni Put i da ćemo i mi postati kao bogovi nakon duhovnog buđenja. Naravno da to podseća na priču o umešanosti vanzemaljskih civilizacija u duhovne procese na našoj planeti.

Rajski Vrt Adama i Eve je jedna od najopštijih paralela sa Zlatnim Dobom u kolektivnoj svesti. Baba je dao tumačenje mita o Adamu i Evi u knjizi „Ništa i Sve“.

Širom naše upamćene civilizacije su posuti mitovi i legende o dobu sklada, u kome će se svi sukobi smiriti kroz međusobnu ljubav i saradnju, gde će deljenje zameniti sebičnost i pohlepu, a duhovnost biti vodilja svima.

Članak je poglavlje iz knjige:

PREKID MEHER BABINOG ĆUTANJA

Podelite post na:

Ostavi komentar

SORTIRAJ PO CENI
EDICIJE
KOLIČINSKI POPUSTI

10% za porudžbine iznad 5.000 din.

20% za porudžbine iznad 10.000 din.

30% za porudžbine iznad 15.000 din.

Troškovii dostave su fiksni i iznose 400.00 dinara, bez obzira na broj knjiga u vašoj porudžbini.

KNJIGA NEDELJE SA 40% POPUSTA

Filter
Zatvori